Otočac

Gacka, rijeka koja život daje vjekovima, europska ljepotica koja na blagim obalama daje utočište mnogim selima i gradu Otočcu. Rijeka je bila izvor hrane i čvrsta obrana, a ljudi koji su rođeni uz nju nisu je nikada napuštali, nikada je nisu davali neprijatelju, vječno su je čuvali i branili.

 

Kroz vjekove život je tekao i ostavljao tragove, ljudi su mijenjali tok rijeke, ostavljali spomenike, japodska naselja, rimske ceste, mitreje i utvrdu Forticu i Prozorinu koje su bile čvrsta obrana od Turaka, mostove koji su spajali njene obale i crkve koje su čuvale vjeru našeg naroda.

Voda, kamen i drvo odredili su domaćem čovjeku način života. Ostale su mlinice na izvoru u Sincu i u sjećanju one na ponoru Gacke u Švici, ostale su stare niske domaće kućice prekrivene šimlom, sitnih prozora i niske kako bi bile što toplije u hladnim ličkim zimama. Vrijeme prolazi, ljudi nestaju i nanovo se rađaju, grade i mijenjaju grad, a umjetnici nastoje zaustaviti vrijeme u kojem žive.

Na početku trećeg tisućljeća i nakon 900 godina postojanja grada Otočca Mirko Tomaić nastoji zaustaviti vrijeme života grada Otočca i rijeke Gacke.

Ne bira on raskošne motive, već skromne, ali vječno prisutne u izgradnji života; mlinice, kameni most, stare zgrade, bolnica, crkva, kapela. Sve su to građevine ozračene snažnom prisutnošću života, one su mijenjale izgled grada ali još više način njegova života.

Crtež Mirka Tomaića progovara ljubavlju umjetnika prema gradu i Gacki koja je i umjetniku dala utočište u djetinjstvu. Ona je i ponos kojim se stvara povijest i život na ovom osebujnom prostoru.

Vesna Gomerčić,

2001

Click me