Prva samostalna izložba

Prva samostalna izložba nakon višegodišnjeg bavljenja likovnim stvaralaštvom omogućuje cjelovitije upoznavanje s autorom koji se dosad predstavljao uvijek zapaženim radovima na grupnim izložbama. Izložba obuhvaća većinu likovnih ciklusa, načina i područja kojima se autor bavio, te je stoga retrospektivnog karaktera.

 Crteži, slike i skulpture svjedoče o širokom rasponu likovnih interesa. A način na koji su oblikovani otkrivaju likovno iskusnu i sigurnu autorovu osobu. Glavninu izloženog opusa zauzimaju dva motiva: mrtva priroda i krajolik, što svakako predstavlja manifestaciju naglašene autorove usmjerenosti ka prirodi. Način likovnog tretiranja motiva otkriva pak razloge takve usmjerenosti – to je prije svega težnja za dosegnućem neiscrpnog sklada i ljepote koji se nalaze unutar nje. Motivi uporabnih i odjevnih predmete, njihovi nazivi, te poneki krajolik često su vezani uz Liku – autorov zavičaj i tako tvore autobiografsku crtu u  samoj izložbi.

Crtež olovkom ili tušem precizno konkretizira oblike pojavnosti motiva. Sjenčanjem i skraćivanjem motiv dobiva jasan volumen ili se pravilno smješta u prostor. Akromatika likovni govor svodi na krajnju simboličku supstancu, a naglašen osjećaj za disciplinu crte svim crtežima daje izoštrenu svježinu.

Slikarski opus čine pasteli. Osjećaj sigurnosti u vladanju tom tehnikom dopušta autoru različite načine njenog tretiranja. Pastel u mrtvim prirodama je sredstvo kojim autor doseže i hiperrealističke momente. Takav se realizam ipak ne svodi na deskriptivnu preciznost, nego je više sredstvo kojim autor gradi okosnicu motiva i njegovog značenja. Prostori i ambijenti u koje su motivi smješteni mekim su tonovima pretvoreni u zagonetnu i ugodnu atmosferu. Opuštena mekoća fakture i potpuna harmonija kolorita sliku često pretvaraju u snoviti dojam, što je osobito prisutno na nekoliko slavonskih krajolika. Ekspresivnost boje i pastelnog grafizma prisutna na ostatku krajolika i na motivima cvijeća govori o autorovim studioznim i logičnim invencijama. Ipak i kod takvog likovno agresivnijeg tretiranja motiva autor uspijeva sačuvati dojam nepomućenog sklada.

Autor prihvaća i izazov oblikovanja volumena u skulpturi. U portretnim bistama svoje djece uspijeva oblikovati osobitosti dječjeg karaktera , dok se u drvetu blagim intervencijama samo nadovezuje na već prirodno oblikovane forme.

Likovna transpozicija vlastitog autorovog svjetonazora iskazana kao poetika postojanja predstavlja trijumf prirodnog i neposrednog naglašavajući univerzalne životne vrijednosti.

Josip Mikolčić,

povjesničar umjetnost, 1993

Click me