Mirko Tomaić je samozatajni stvaralac koji svoju umjetničku prirodu jedinstvenim senzibilitetom ostvaruje kroz plodan opus djela izvedenih šćetku - odjednom, cjelovitu i savršenu.

Grad Virovitica, građevine, ulice, parkovi i ribnjaci, kao vječna inspiracija svojim umjetnicima, u djelima Mirka Tomaića ostvaruje ne samo svoju pojavnost, već i prolaznost vremena.Mirko slika grad, njegove vedute i pejzaže, kakav je bio i kakav jest, tijekom dvadesetak godina postajući tako i svojevrstan kroničar gradskih mijena mjerenih ljudskim satom.

Prva samostalna izložba nakon višegodišnjeg bavljenja likovnim stvaralaštvom omogućuje cjelovitije upoznavanje s autorom koji se dosad predstavljao uvijek zapaženim radovima na grupnim izložbama. Izložba obuhvaća većinu likovnih ciklusa, načina i područja kojima se autor bavio, te je stoga retrospektivnog karaktera.

Oscilirajući između pluralizma i „narativnosti“ Mirko Tomaić traži svoje mjesto u složenosti postmoderne, u tome njegove šanse leže u nekim krajolicima novije adatacije.

Crtež Mirka Tomaića sadrži u sebi one iste mogućnosti kao i tzv. štafelajno slikarstvo: slikar kreće od uvjerenja da u „skromnoj“olovci može doreći svoje poetske vizije i iscrpiti svoj odnos spram svijeta koji ga okružuje na isti način kao i u kolorizmu najraskošnije palete, upravo po tome i jest izvoran crtač.

Slikarski kredo i samozatajna stvaralačka i umjetnička osobnost Mirka Tomaića potvrđuje ga kao jednu nezaobilaznu kreativnu ličnost u okviru Virovitičkog likovnog kruga, izraslu na bogatim zasadama svoje vlastite likovnosti i talenta. Izrađuje crteže u olovci i slika pastelnim bojama u hiperrealističkom maniru, u ozračju nadrealne vizure; u tonski prebogatom registru skoro opipljivog volumena i plasticiteta dosljedno izraženog na mrtvim prirodama.

Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi, u virovitičkom Gradskom muzeju 1993. Godine, Mirko Tomaić se uspješno predstavio kao autor sa širokim osjećajem za mogućnosti likovnog iskaza.

Gacka, rijeka koja život daje vjekovima, europska ljepotica koja na blagim obalama daje utočište mnogim selima i gradu Otočcu. Rijeka je bila izvor hrane i čvrsta obrana, a ljudi koji su rođeni uz nju nisu je nikada napuštali, nikada je nisu davali neprijatelju, vječno su je čuvali i branili.

Tijek vremena i nove tehnologije koje se pojavljuju s njim, pa analize okrenute recentnosti i savjeti koji ih prate, mnoge stvari iz prošlosti sve više potiskuju u zaborav. Ne znam, zna li itko danas vrijeme bez televizora i bez interneta? Nije to bilo baš tako davno, dapače, ali već sutra će svijet biti apsolutno određen s novim medijima.

Izlažući ponovno u Otočcu, Mirko Tomaić predstavlja dio svog pikturalnog svijeta kojem je ishodište zavičajnost, a zavičaj prostor koji mu određuje slikarsku usmjerenost i entitet. Ne iznenađuje što mu se, s njim korijenima vezan, uvijek iznova vraća novim motivima i autorskim promišljanima, koloritom ostajući vjeran lirski mekoj tehnici pastela.